Sabljarka

Na spomen sabljarke gotovo svi se sjete Hemingwayeva starca i ribe duže od čamca, no takvog je kapitalca malo ljudi vidjelo. Love se uglavnom manji primjerci, pa se na Hvaru pamti 1992.godina kada su uhvaćene sabljarke od 2,5 i 3 metra, teške 110 odnosno 150 kilograma. Naraste ona i do četiri metra, no prosječna lovna težina je samo pet kilograma. Takve su sabljarke u kuhinji puno cjenjenije od velikih.

Autor fotografije: Shutterstock

Meso im je izvrsno. Najčešće se peče na žaru ili prži, a može se reći da je praznik kad se pojavi na stolu, bez obzira kako se pripremi. Jednostavan način je s krumpirom u pećnici. Sasvim tanko narezani luk se poprži na ulju i stavi sa strane. Krumpir se izreže na ploške debele oko centimetra, a sabljarka očisti i nareže na odreske. Na ulje se stave komadi ribe, prekriju lukom i krumpirom, sve se pospe peršinom, doda lovorov list, zalije vinom i stavi u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva. Jelo je gotovo kad krumpir postane mekan.

Jako je fina i sa šalšom. Osušeni odrezak se posoli i popapri te ispeče na tavi s obje strane. Na maslinovu ulju se poprže komadići slanih inćuna i češnjak. Dodaju se sjeckane rajčice, kapari, peršin i bijelo vino te pusti da kratko prokuha. Odresci sabljarke poslože se na šalšu, preliju maslinovim uljem i posluže s kuhanom rižom.

U Jadranu žive dvije vrste velikih "naoružanih" riba, no prema engleskim nazivima nijedna nema sablju. Iglun je veći i "nosi" mač jer ga zovu swordfish, a iglan naraste do 2,5 metara i 80 kilograma uključujući koplje. Engleski je naziv, naime, spearfish, a mnogima je poznatiji kao marlin. Kljun mu je puno kraći, leđna peraja se izdiže gotovo do repa, a puno je rjeđi nego iglun. Hrvatska imena za igluna su i sabljan, mačokljun, kljunača, a iglana zovu i barakuda.

Treća jadranska riba s hladnim oružjem je iglica. Srodnik je iglana, a s iglunom nema veze osim što mu je, kao i daljnjem rođaku, uz srdele i skuše, omiljena hrana. U sportskom ribolovu se koristi i kao mamac za gofove i zubace. Od obje "prave" sabljarke, iglica se, osim veličinom, razlikuje po tome što joj je donji dio kljuna duži od gornjeg. Miris njezina mesa je oštar i prepoznatljiv, a okus izvrstan. Najčešće se peče, prži ili priprema na brodet. 

Komentari