Dubravkin put

Svi koji se boje da će ostati gladni u "fensi šmensi" restoranima, gdje se hrana poslužuje na velikim tanjurima i ukrašava s puno pažnje, a porcije su relativno male, trebaju doći u Dubravkin put. Prva dva slijeda, slasno-kiselkasta krem juha od medvjeđeg luka prošarana s malo vrhnja te savršeno ispečene srdelice nabodene na štapiće, položene na mišanciju i poslužene s limunom, doista nisu bila obilna, no zalogaja je bilo dovoljno da se poslije trebalo pošteno pomučiti kako bi se svladao i odličan desert na bazi mrkve s nježnim sirom poput mascarponea, finim sladoledom i mljevenim orašastim voćem te nekoliko žutih i ljubičastih cvjetova. Sva tri slijeda mogla bi se usporediti s proljetnim danima provedenim u prirodi. Juha je bila šetnja šumom, srdelice jedrenje po laganom vjetru, a desert osunčana livada.
 
Iako nije pristojno gledati u tuđe tanjure, valja reći da je riblja juha djelovala primamljivo i bogato, isto kao i rižoto, a juneći obrazi u tamnom umaku izgledali su savršeno mekano. 
Na početku je, uz uobičajenu vodu, predložena i radosno prihvaćena čaša pjenušca. Uz juhu je, prema pravilima sommelierske struke, vino preskočeno, a i vina ponuđena uz glavna jela bila su primjerena i tijekom obroka vrlo nenametljivo dotočena.

Veseli, pak, što se na čaše nude i prilično skupa vina s duge i raznolike vinske liste koja obuhvaća većinu najznačajnijih hrvatskih vinara, a dobra je i ponuda iz drugih vinskih zemalja. 
Ugodno je bilo i na odlasku. Konačni dojam bio je vrlo ugodan i bez osjećaja uspavanosti. Očigledno je u tanjurima i čašama svega bilo - taman.

autor fotografija: Igor Kralj/PIXSELL