Vinarija Matošin

Ocjena:
Srednja i Južna Dalmacija

Ivo Matošin i njegova kćer Maja jedni su od vinara koji još uvijek ulaze u kategoriju garažnih, ali isključivo zbog ograničenih količina izuzetno kvalitetnog babića, pravog mediteranskog terroir vina. Nepravedno zanemarena autohtona sorta gotovo je nestala s hrvatske enološke scene, prvenstveno zbog izuzetno zahtjevne obrade i malih prinosa. Pokušaji preseljenja trsova iz škrtog primoštenskog zaleđa na plodnija tla i dizanja na žicu nisu urodili plodom jer babić tada jednostavno više nije – Babić (s velikim B)!
Nekoliko strastvenih vinara u posljednjih desetak godina uspješno vraća malog diva iz Primoštena na tržište i nema vinoznalca koji ga je kušao, a da ga nije pozitivno ocijenio i potvrdio svjetski potencijal.
Babić iz vinarije Matošin u potpunosti ispunjava očekivanja od sorte koju karakteriziraju uravnotežene kiseline i ispeglani tanini, što je jedno od bitnih svojstava koja ga razlikuju od ostalih crnih dalmatinskih sorti. U grožđu nema previše šećera jer je vinograd još uvijek mlad, ali je za očekivati da će i slador doći s vremenom. Vanilija se gotovo uopće ne osjeti jer se preferiraju starije bačve, a kad su neophodne nove, u njima se najprije nekoliko puta mijenja voda, pa ovaj Babić nije nimalo drven, pri čemu tanini nisu divlji kao kod plavca malog.
Uz minimalne intervencije, vinifikacija se provodi u inox i hrastovim bačvama na kotrljajućim valjcima koje se okreću u određenim vremenskim razmacima. Maceracija traje do dva tjedna, ali babić je može izdržati i znatno dulje zbog savršenih kiselina koje čuvaju vino, a Matošin preferira fermentaciju u inoxu jer tako mirisi ne nestaju. Nakon toga se vino iz drvenih i inox bačvi miješa i ostavlja na finim talozima, bez dodavanja sumpora, godinu dana kako bi prošlo malolaktiku. Poslije jednogodišnjeg odmora, premda je poželjno i dulje, vino se puni u boce u kojima odleži još najmanje 12 mjeseci i tek tada izlazi na tržište.
Babiću odgovaraju škrti uvjeti s puno sunca. U pojedinim godinama, poput 2014. grožđe je zbog previše kiše, a premalo sunca, bilo loše kvalitete pa se vino nije niti punilo u boce. Tu godinu po lošem pamte gotovo svi hrvatski vinari, jer dobrog vina uglavnom nije bilo.
Prva je berba, u vinogradu obitelji Matošin, bila 2012. godine po mnogo čemu specifična, prvenstveno zato što je godina bila sušna, a vinograd jako mlad pa su bobice bile poluosušene. Za puni doživljaj babića, malo je ipak preslatko i na tragu je oksidativnih nota, ali se još uvijek dobro drži i s 14% alkohola nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Godinu dana mlađi Babić ima 2% manje alkohola i veliki potencijal starenja: kompleksno, harmonično i živo vino koje najbolje paše uz fetu domaćeg sira. Vino s karakterom, gusto je poput ulja, izraženih je voćnih i herbalnih nota s dugim i nimalo beživotnim aftertasteom.
Recentna berba iz 2015. godine na najboljem je putu da s godinama postane bolja od mlađeg brata iz 2013. jer je vino življe i harmoničnije, prepoznatljive modre je boje. Uz travnate note posebno se na nosu izdvaja višnja, a nakupljene kiseline u savršenom su skladu s taninima pa je vino koncentrirano, punog tijela i vrlo pitko. Okus jako dugo traje, s mineralnim, slanim završetkom.
Matošin Babić iz 2016. još je blijedo modre boje, ali već sad s prepoznatljivom višnjom na nosu, i definitivno je vino s predispozicijom da s godinama postane vrhunsko vino – u ovom je trenutku još prejakih aroma i voćno, što babiću ne pristaje. Slično se očekuje i od berbe 2017. godine, uz napomenu da je opet zbog suše, prinos bio izuzetno mali i na raspolaganju će biti samo oko 1.500 litara. Ovogodišnja berba je bila odlična, godina s dovoljno kiše i sunca u izobilju, pa vrijedi pratiti kada će se naći na tržištu.
Proizvodnja, unatoč oscilacijama, raste, a zbog neupitne kvalitete najveći će problem, još neko vrijeme, biti zadovoljiti potražnju tržišta.

-- Vaš Gourmet 365

Kontakt broj: +385 98 337 765

Web: www.facebook.com/matosinvino/

E-mail: ivomatosin@gmail.com

Radno vrijeme: Pon - Ned: po dogovoru

Regija: Dalmacija-Split

Adresa: Ulica 1, broj 83, Široke

Opis:

Desetak kilometara sjevernije od Primoštena, na brdu Ograđenik udaljenom 2 kilometra od sela Široke, obitelj Matošin zasadila je prvih 5.000 čokota na oko 4,5 hektara još davne 1928. godine. Ostaci tog vinograda s pripadajućom tradicionalnom bunjom (mala, kružno-kupolasta građevina koja služi kao sklonište od nevremena ili kao spremište oruđa) vidljivi su još i danas.
Oko tisuću loza zasađeno je 2003. godine na starinski način, grmoliko u malim džepovima zemlje ograđenim suhozidima, na parceli udaljenoj od Ograđenika 300-tinjak metara, na terasama koje su se pokazale izuzetno osjetljive na sušu. Redovi ovih malih komada zemlje vertikalno se uzdižu s morske obale i nalaze se u ravnoj liniji, pa iz zraka izgledaju kao bogata čipka, a lokacija Bucavac Veliki nalazi se na listi čekanja za uvrštenje na UNESCO-vu listu zaštićene baštine.
Stjenovit, nepristupačan teren 2010. godine izuzetnim je naporima pretvoren u poljoprivredno zemljište, čišćenjem uz pomoć strojeva i zasađeno je novih 14.000 trsova. Tlo je zapravo samljeveni kamen i zemlja. Uzgojni je oblik u novom vinogradu moderniji te je gušće zasađen i obrađuje se mehanički, ali samo jednom godišnje, a uzgoj je u skladu s ekološkim standardima, pa i prinosi osciliraju ovisno o vremenskim uvjetima. Grožđe se prska samo jednom godišnje, a trava koja raste ispod trsova zaslužna je za herbalne note u okusu.
Komentari